10. EVROPSKO PRVENSTVO U RUKOMETU ZA ŽENE – SRBIJA 2012.G

 

 

     Ni ženski rukomet nije više kao muški. Poređenje o muškom i ženskom fudbalu, opisano je u prethodnom prilogu na ovom „Blogu“. Može se zaključiti da su u obe ove sportske igre, dame su pretekle  muškarce.

Dobro je što žene rukometašice ne oponašaju svoje prijatelje muškarce. Žene rukometašice igraju racionalnije, koris-teći više različitih tehničkih elemenata, kao što su varke (neki muški treneri ih čak zabranjuju, jer navodno – uspora-vaju  igru), zatim, povratne lopte, poneko preskakanje loptom, šutiranje sa tla, i češće vrše promene različitih varijanti

napada. Iz tih razloga, ženski rukomet je zanimljiviji za igranje i dopadljiviji za gledanje.

     Osnovni razlozi u pomenutim razlikama su isti kao i kod žena fudbalerki, a to je njihov pozitivan pristup učenju ove igre, koji se ogleda u većoj radnoj disciplini i podređivanju zahtevima kolektiviteta, a ne samoisticanju, sistemom  igre „ja, pa ja“. U muškom rukometu prenaglašena je individualnost , verovatno zbog boljeg plaćanja, pa se, treba dokaz-ati  koliko ko vredi, brojem postignutih golova. U ženskom rukometu još nema toliko para, pa ni takvih pojava.

Navedene pohvale ne znače da su žene – naučile sve. Ima i u njihovoj igri osnovnih nedostataka, o kojima je detalj-no pisano u ranijim prilozima.

 

Kako su igrale pojedine reprezentacije

Crna Gora

     Novi prvak Evrope, reprezentacija Crne Gore, prikazala je najbolju igru, zato što su, između ostalog:

1.manje grešile od  drugih ekipa

2.prikazale su sardžajniju igru i

3. brže i bolje su menjale način igre kada je to bilo potrebno.

     Za navedene vrednosti najviše zasluga ima njihov trener Goran Adžić. I na poslednjim Olimpijskim igrama isti tre-ner je doveo ovu selekciju do finala sa Norveskom. Sve što je lepo u ovoj jgri Crnogorke su nam pokazale. Pogrešno bi bilo reći da je to bio „muški“ rukomet. Ne, to jebio ženski rukomet, lepši i dopadljiviji od muškog. Isto, kao i ženski fudbal. Imati najboljeg golmana i golgetera na ovom prvenstvu, potvrđuje njihovu vrednost. Sigurno je da će se ova reprezentacija i dalje, možda i dugo, zadržati među najboljima. Misleći rukomet je pobedio kečersko-šablonski.

 

Norveška

     Sadašnja reprezentacija Norveške igrala je sa dosta oscilacija, što su pokazale neke jedva ostvarene pobede. Ipak, od njih i dalje treba učiti. Samo su povremeno koristile neke od ključnih elemenata ove igre, kojima su slamale protivničke odbrane. Dobro igraju sa krilima, koja često izlaze duboko da bi asistirala bekovima. Često šutiraju sa      tla,pa još i nisko. Dobro se kontrolišu i na vrame menjaju ono što ne funkcioniše racionalno.

 

Madžarska

     U polufinalnoj utakmici, Norvežanke su ih „odučile“ igrati rukomet. Ali, dan kasnije su se „osvetile“ Srbiji u borbi za 3. mesto, istina, tek u produžetku. Kako i zašto, o tome u nastavku.

Madžarsku reprezentaciju vodi norveški trener, pa je i to jedan od razloga njihovih dobrih igara. Kakav učitelj – takvi i đaci. Ova reprezentacija je u usponu, a oslonac  su joj domaće igračice, iz dva najbolja kluba.

 

Srbija

     Srbija ima dobar potencijal, kakav se samo poželeti može, što se na sreću, odnosi i na muškarce. Ali, ova repre-zentacija nema – igru, jer je paleta grešaka nedopustivo velika. Nepisano je pravilo, da ko manje greši, više uspeva.

Prva velika greška jeste, svesno opredelenje za način igre koji, više puta se potvrdilo, ne funkcioniše dobro.

Druga greška bila je, predugo zadržavanje na istoj, pogrešno odabranoj i neplodnoj varijanti igre.

Treća greška  se ogledala u nenalaženju odgovarajuče plodonosne igre.

Sve ovo treba duplirati, jer se radi o greškama u dve faze igre, u napadu i odbrani. Nažalost, grešilo se istovremeno u obema fazama igre, što je najgora moguća situacija. Dakle, ići iz greške u grešku, može da vodi samo u poraz.

     Srbija se na utakmici sa Madžarskom u 1. poluvremenu  branila  zonom  6×0, što je omogućilo protivničkim  beko-vima  da se „raspucaju“ i to, u donje uglove gola, što je bio dodatni problem. Sve to stručni štab gleda, a ne vidi! A onda trener raeguje u 2. poluvremenu na neprimeren način, još jednom novom greškom. Iz zone 6×0  „iskače“ se po-jedinačno i nasrče na madžarske šuterke, čineći grube faulove. Rešenja za ovaj problem  nije bilo.

A „Carska“, možda i najbolja zonska odbrana 5×1 koju svi moraju znati, na ovoj utakmici se nije „ upotrebila“ što je neoprostivo. Moralo se bar pokušati. Jer, upravo „1“ u zoni 5×1 je posle golmana, najdragoceniji igrač, pod uslovom da ima „klikera“ da gospodari prostorom ispred osnovne zone i, kao najvažnije, ne dozvoljava da na tom prostoru protivnik gradi svoj napad, a još manje da šutira. Sigurno je da u reprezentaciji Srbije postoji igračica koja bi zadovo-ljila opisane zahteve (kao nekad, kako su igrali  Dušebajev ili Ričardson). Ovaj propust ide na dušu trenera.

I još jedna velika greška viđena je na toj utakmici. Uporno proigravanje kružnog napadača „telefoniranjem“ i gublje-njem lopti, omogućeni su kontranapadi  protivnika. Te greške činila je igračica koja nije bila zamenjena, a njena alter-nativa nije ni ulazila u igru.

Zatim pitanje: šta je sa statistikom na licu mesta, tokom utakmice? Jer, „skeniranje“ utakmice je izuzetno dragoceno, kada se ti podaci  mogu  odmah upotrebiti.

 

Treba stalno učiti

     Još uvek, i na utakmicama ove kategorije ima lekcija iz azbuke i tablice množenja, koje nisu naučene. Navedimo samo tri primera:

1.Neprimereno je „veslačko“ dodavanje lopte, izmahivanje pruženom rukom. To duže traje, i neprikladno je za fintira-nje, što je veliki minus za takve igrače.

2.Mnogo igračica i igrača ne zna – korake, jer ne „upotrebljavaju“ sva tri dozvoljena koraka, pa već posle prvog spu-štaju loptu na tlo. Kakav nedostatak!.

3.Primanje lopte u mestu kao da je postalo pravilo (u svim sportskim igrama), a to znači, da sve i uvek, počinje od početka, odnosno od nule.

     Na veliku žalost  svih koji igraju rukomet, postoji nekoliko „jakih poteza“, na svim pozicijama igre, koje nikad, baš nikad, ne vidimo ni na jednoj utakmici najboljih klubova i reprezentacija. A krajnje su jednostavni i efikasni, pa pro-tivnika čine nemoćnim, i zbog toga i deprimiranim.

     A Srbija ima dosta nadarene mladosti, ali nema dobrih učitelja – u rukometu, kao i u fudbalu. Košarkaši, odbojka-ši i vaterpolisti postižu zapažene rezultate, jer imaju dobro školovane loptoučitelje.

 

Pretstoji velika obaveza rukometnoj  Srbiji

Sledeće godine održaće se u Srbiji  svetsko prvenstvo u rukometu za žene i, tome se treba radovati. Ali i pripremiti najmanje za ulazak u završnicu. Srbiji se pruža sjajna prilika da postigne veliki uspeh.

Nesumljivo, da je najveća odgovornost i najteži zadatak na selektoru reprezentacije. Pobediće znanje i u to se treba pouzdati. Ali, znanje treba  – znati. Vremena za taj događaj ima i nema, sve najviše zavisi od igroučitelja. Mora mu se pomoći. Ali, tu potencijalnu pomoć treba – proveriti. 

 

U ovom prilogu nisu  pomenuta četiri veličanstvena  pojma, koji se stalno ističu u svim prethodnim prilozima, a to su zahtevi, da treba shvatiti suštinu sportskih igara, a to je borba za prostor i vreme. To je početak i putokaz u radu.Ko ovu poruku, čije je uporište u nauci, tačnije u fizici, još preciznije u njenom ogranku u – kinetici, ne razume, neka onda radi nešto drugo, za njega lakše i manje grešno.  

 

Komentariši