POVODI ZA JAVNO OGLAŠAVANJE






Hronike sportskih aktuelnosti

 

 

I sport je, kao i ostale delatnosti čovekovog stvaralaštva opterećen mnogobrojnim složenim teškoćama kao što su neznanje, pogrešno znanje, ili neka neprihvatljiva ponašanja i postupci.

 

Jedan od uslova za napredovanje u sportu je stručni rad. To je svakako, najdelikatniji, najvažniji i najteži zadatak, što istovremeno najviše uslovljava njegov razvoj.

 

Nažalost, u oblasti stručnog rada u sportu ima mnogo problema, jer njegovu suštinu, zatečena generacija trenera ne može, ili se ne trudi dovoljno, da sve zahteve shvati. Isto tako je evidentno da se od nadređenih strukovnih foruma, ne dobija potrebnu stručnu pomoć.

 

Pomenuta dva pojma – shvatanje suštine, su ustvari jedna celina koja, istovremeno znači i ob-

uhvata – početak i kraj u ovom stvaralaštvu.

 

Dugogodišnjim istraživačko-analitičkim samostalnim istraživanjem i sagledavanjem zbivanja u sportu, navelo me je da javnim oglašavanjem iznesem svoje mišljenje i zapažanja.

Iz tih razloga 2003. god. publikovao sam rukometni priručnik "Temeljna i racionalna obova rukometa". O toj knjizi biće reči u posebnom prikazu u sklopu ovoga bloga.

 

Posle publikovanja knjige, svu pažnju sam usmerio na zbivanja u sportu i oko njega.

Konstatovao sam, da sportsko okruženje nekad ne zna, nekad ne može, a nekad neće da radi, za dobrobit razvoja sporta.

 

Naredni prilozi – napisi, mogli bi se nazvati tekućom hronikom aktuelnih sportskih zbivanja.

Teme su trajne, dugo i stalno prisutne kao neminovni pratioci aktivnih i pasivnih učesnika u zbivanjima u sportu i oko njega.

 

Opisani problemi nekad su spontani, nekad slučajni, ali ne retko – čak i namerno izazvani. Ne videti ih, ili ne hteti ih videti, sport uvek zbog toga trpi.

Pisati kritički o negativnim pojavama i, kao još važnije, ukazivati na to kako bi trebalo raditi i postupati, treba da je odgovorno, ali i dobronamerno.  

 

Nažalost, dobronamernost, usuđujem se iz iskustva reći, nekima smeta jer, čuje se njihova

poruka: "Ne talasaj"! Time su sve rekli i, pretstavili se.

 

Treba se ipak nadati i verovati da će bar u nekoj sredini neke od ovih poruka predloga biti

prihvaćene i primenjene. Ili nas navesti na razmišljanje i proveravanje onoga što radimo.

Komentariši